Foto ilustracije u tri ratna (1942., 1943., 1944.) broja Danice ili kalendara za Bunjevce, Šokce i Hrvate

Foto ilustracije u tri ratna (1942., 1943., 1944.)  broja  Danice ili kalendara za Bunjevce, Šokce i Hrvate

Danica ili kalendar za Bunjevce, Šokce i Hrvate bio je godišnjak koji je izlazio u Budimpešti od 1923. do 1944. godine. Pokrenuli su ga u cilju prosvjećivanja puka u Mađarskoj  župnik Ivan Petreš i odvjetnik dr. Ivan Paštrović.[1] Tiskao se uz potporu mađarske države u tiskari Društva Svetoga Stipana – Stephaneum. I u predratnim brojevima iz njega provejava veličanje „slavne“ mađarske povijesti te kulture i snažne asimilatorske nakane koje su bile odraz tadašnje zvanične domaće politike. U sva tri ratna godišta to je još izraženije.  U njima se uz praćenje aktualnosti u zemlji i Europi, razumljivo,  posvećuje i posebna  pažnja stanju na frontovima, gdje se vrlo propagandistički prate mađarske postrojbe.  Pored uobičajenih rubrika za slične kalendare, donosi i pučke književne uratke a prati običajnu baštinu kao i kazališnu djelatnost hrvatskih društava po naseljima gde djeluju.  Sveščice su bile u formatu 17×24 cm.

Tekstovi su propraćeni foto ilustracijama. Uobičajeno je bilo da se na početku nalaze izvješća o unutarnjoj i vanjskoj politici, regentu admiralu Miklosu Hortyju[2] i njegovoj obitelji,  zbivanjima važnim za mađarsku državu, odvijanju ratnih operacija, ali i djelovanju Crkve, a posebice pape Pija XII. Zatim su slijedile druge rubrike. Gotovo po pravilu same ilustracije nisu bile vezane za tekstualni sadržaj, nego su bile umetane bez ikavih dodirnih točaka s onim o čemu se pisalo. Fotografije  koje govore o  zvaničnoj ratnoj politici i njenim uspjesima, regenta Hortyja, drugih mađarskih i savezničkih zvaničnika, ili one s frontova, pokazuju opće poznate ličnosti i događaje, zajednički možemo označiti kao ratne, a sve druge – mirnodopske.  Na njima su prizori iz života hrvatskog puka u Mađarskoj ili novopripojenih dijelova predtrijanonske Kraljevine. Na njima su njihove kazališne trupe nakon predstava ili momci i divojke u narodnim nošnjama, povorke kraljica i drugi pojedinačni događaji ili pojave važne većinom samo njih.  Tako Danica daje  specifično foto gradivo koje pruža obilje dragocjenih podataka kako za etnografska, povijesna, književnopovijesna i druga istraživanja o hrvatskom stanovništvu  pod mađarskom državom.

bajtars41-relikvija-sv-stipana45-predaja-vinca51-proslava-kruha58-kalotaszeg67-kraljice69-sokacke-nagzkozar71-bunjevacka-narodna-nagyfeny71-nagyfen-zednik-nosnja75-bunjevacka-omladina-gara77-kacmarsko79-santovo83-bacsolmas85-slatkisi-i-dica450px-punkosdi_pompa_korosfon

U godištu za 1942. godinu nalazimo na sljedeće slike. Na 41. stranici  sliku procesije na trgu ispred subotičke Gradske kuće koja nosi relikviju Svetog Stipana koja je donešena iz Kalocse, zatim misu u Subotici na dan Svetog Stipana ( 43 str.), bačke divojke kako poklanjaju pšenični vinac guverneru Hortyiju ( 45.),  vjerske i druge velikodostojnike na svetoj misi prigodom dana Svetog Stipana na glavnom subotičkom trgu (51), Papu Pija XII i kardinale (55), narodne nošnje u Kalotaszegu[3] (58), zatim u članku o gospodarstvu stoji fotografija svečanosti proslave kruha i povorkom kraljica praćenih mađarskim žandarima (67), kao i fotografija šokačkih divojaka iz Nagykozára koje su isto bile na toj proslavi, bunjevačke nošnje u Nagyfény (Žedniku)[4] (71),  kaćmarsko bunjevačko omladinsko društvo (77),   santovačko šokačko momačko kolo (79). Članak Novac u staro doba i danas ima dvije ilustracije koje prikazuju kazališnu trupu iz Bácsolmása (83) dok je članak pod naslovom Slatkiši i dica propraćen fotografijom šokačke omladine u Nagykozáru[5] (85).  U čitavom broju preovlađuju fotografije iz civilnog života u odnosu na one iz ratnog.

supruga-horty-ml

Godište za 1943. godinu donosi na  31 stranici  fotografiju regenta (u potpisu stoji guvernera) Hortyja i njegovog starijeg sina Istvána, zamjenika guvernera, lovačkog pilota (33, 35), i njegove sahrane (37), obitelj Horty (39, 41). Slijedi slika supruge Istvána Hortyija grofice Edelsheim Gyulai Ilone koja je bila u posjetu Subotici (44),  nadbiskupa Julija Zichy (47), pape Pije XII (49),   nadvojvode Josipe Franje u posjetu Subotici  (51), a članak igrokaz  Antuna Karagića – Šepa ilustriran je fotografijom na kojo preločanske međumurske divojke polažu vijenac na spomenik Marka Gašparića (61), zatim ide slika Društva Bunjevačkih Kazališnih Dubrovoljaca u Gari (63), kaćmarske omladina koja je izvodila predstavu Pastorak (65),  da bi članak Pape i Madžarska imao ilustraciju sa šokačkim narodnim nošnjama u Paloni (73). Slijede šokačke divojke u Monostorszegu (75), šokačko krštenje u Monostorszegu (79), šokica iz Palone (81) i prikaz ženskih nošnji u Monostorszegu (83)

josip-franjo61-prelocanske63-kazaliste-gara65-kacmarska73-sokacka-paloni75-sokacke79-sokacko-krstenje81-sokacka-divojka83-monostor1943

Zadnja sveska Danice za 1944. godinu, ima na  31  stranici, uz riječi mađarske himne i sliku Mikolosa Hortyja.  Iduća je fotografija pape Pije XII (39), te zatim pogreba bugarskog kralja Borisa (51).  Na 55 stranici vidimo šokačke  lipotice u narodnim nošnjama, dok je narodna pripovitka Tko ište manje, više mu se daje u članku koji je potpisan  iz Bunjevačke čitanke ilustrirana slikom kojoj stoji u potpisu – šokačke divojke iz Palone (57). Na 59 stranici u rubrici Povist i zemljopis pod naslovom Dolazak Bunjevaca u Madžarsku  imamo ilustraciju s gradskom kućom u Szabadki, članak o Istvánu Kászápu ima njegov porteret (65), slijedi šokačka narodna nošnja u Paloni (67), a izapski šokački momci i divojke krese članak kulturne veze Budimpešte i Balkana. Šokačka narodna nošnja iz Nagykozára  je na 73 strani, a zatim ilustracije koje su potpisane kao – šokački momci iz Sonde (75),  narodna nošnja u Kátolyu (77),  šokice iz Sonde (79),  a na slici na 81 stranici su predstavljene vesele pokladske buše u Izsépu.81-buse55-lipotice57-sokacka-divojka59-szabadka63-sokacak-sonda64-kaszap67-sokacka-nosnja69-izapski71-preduce-zene73-sokacka-nosnja-nagy75-zastita77-katoly79-sokice-sonda

Fotografije snimljene u Subotici i okolini potpisane su s Foto Gergich dok kod onih snimanih u drugim naseljima izostaje ime autora.

[1] U natuknici o ovom kalendaru koju je potpisao Ž. Mandić u Leksikonu podunavskih Hrvata-Bunjevaca i Šokaca, D, br. 6, Subotica 2006, str.18. netočno je navedeno da je zadnje godište 1943. pošto u knjižnici Povijesnog arhiva Subotica postoji i broj za 1944. godinu.

[2] Za njega je upotrebljavana titula – Guvernera.

[3] Kalotaszeg  je naselje u Rumunjskoj, zapadno od Koložvara. Bilo je jedan od centara erdeljskih Mađara.

[4] Mada potpis upućuje na Žednik, vjerojatno je da je mjesto nastanka fotografije Bajmok.

[5] Nagykozár (hrvatski Kozar) je naselje u blizini Pečuha.