Kolevka

F-002_mernoki_XII_422-1900_resize

F:002. XII 422 1900

F2 mern XII 472 1900 situacijaKolevka, državni dom za odojčad. Kao samostalna ustanova osnovana je 1903. godine pod nazivom Állami gyermek menhely (Državno prihvatilište za djecu) pošto je odvojena od državnog sirotišta u Budimpešti.MALUSEV 046-47

Bio je to jedan od poteza mađarskih vlasti u naporu da unaprijedi dječiju zaštitu, podigne ugled svoje zemlje i tako se svrsta među moderne europske države, koje su ovo pitanje još ranije počele da rješavaju. Zadaća mu je bila da se brine o napuštenoj i nezbrinutoj djeci bez roditelja. Nakon rata narastao je broj ratne siročadi i potreba za njihovim smještajem postaje vrlo izražena. Paralelno sa osamostaljivanjem subotičkog sirotišta u tijeku su pripreme za zidanje nove zgrade na Segedinskom putu, koje je završeno 1904. godine. Taj objekat  je “Kolevka” koristila sve do kraja sedamdesetih godina XX stoljeća, kada je srušen. Glavna zgrada je bila dvokatnica. Smještaj za djecu je bio na prvom katu a u prizemlju su bile ambulanta, kupaonica, kancelarije, trpezarija, dok su u suterenu bile kuhinja, praona, sušiona, ostave za ogrev i druge pomoćne prostorije.  Dvije manje bočne zgrade su bile za smještaj oboljele djece i uposlenog osoblja. Do kraja 1912. godine 2473 djece je bilo prošlo kroz prihvatilište. Između dva svjetska rata nova jugoslavenska država nastavlja da se stara o nezbrinutoj djeci.  U tom periodu ustanova dobija naziv – Kolevka, državni dom za odojčad. Upravitelj je prvo bio bio istaknuti pedijatar dr. Đura Jovanović, zatim Nenad Rajić.stambilj gr 1087 1925

gr 1087 1925

F.47. Gr.  1087/925

Od početka dvadesetih godina tamo su radile časne sestre Družbe Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje sa Blata na Korčuli.  Tada je „Kolevka“  mogla da primi do 100 djece. Nakon Drugog svjetskog rata časne sestre su u “Kolevci” radile negdje do 1950 godine, uz drugo civilno osoblje. Dok su u “Kolevci” s djecom radile samo časne sestre, njihov posao je bila kompletna briga o djeci, njihova njega, vaspitni rad, njihovo kupanje, oblačenje i hranjenje. Uz njih je radilo i pomoćno osoblje. Ugovor sa časnim sestrama koje su radile sa djecom izmedju dva rata,  raskinut je. Krajem četrdesetih godina počela je edukacija prve generacije njegovateljica koje su polako preuzimale onaj neposredni udio rada s djecom.

Dana 31.12.2012 godine na smještaju se nalazilo 177 djece.

Izvori: Povijesni arhiv Subotica F:2. Gradsko vijeće XII 472/1900; F:47. XVIII 24/1920; F:424. Pokrajinski dečji dom “Kolevka” – Subotica

Lit: http://www.myspace.com/loveforchildren24/blog/397269405http://www.facebook.com/pages/Dr-Djura-Jovanovic/241380659276483?sk=info; http://domkolevka.rs/; http://www.gradsubotica.co.rs/suboticko-sirotiste-kolevka-od-pocetka-do-kraja-xx-veka/