Mario KRMPOTIĆ

KRMPOTIĆ, Mario (Trst, Italija, 25. III. 1889. – Beograd, 24. I. 1962.), nakladnik, publicist, pravnik, visoki državni činovnik. U Trstu je završio njemačku osnovnu školu i gimnaziju, a u Beču diplomirao slavistiku i doktorirao 1913. Uključio se u rad obiteljskoga tiskarsko-nakladnoga poduzeća u Puli, koje je vodio otac Josip. Očeva je kuća bila i središte mjesnoga i uopće istarskoga hrvatskoga narodnoga pokreta 1915.-18. Osim listova na njemačkom i talijanskom, poduzeće je izdavalo i Hrvatski list 1915.-18. Bio je stvarni urednik tog prvog dnevnika na hrvatskom jeziku u austrijskom dijelu Monarhije, u kojem se, osim za hrvatske i jugoslavenske interese, zauzimao i za socijaldemokraciju. U kolovozu 1918. u Ljubljani je sudjelovao u osnivanju Narodnoga vijeća za Sloveniju, Trst i Istru, a bio je i član pulskoga mjesnoga odbora Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je, u pokušaju priključenja Istre Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, upravljalo Pulom od 30. X. do talijanskoga zaposjedanja 5. XI. Potkraj godine talijanske su ga vlasti internirale na Sardiniju, zatim odlazi u Ljubljanu, a odatle 1921. prelazi u Beograd, gdje dobiva namještenje u Ministarstvu socijalne politike. Zbog praćenja stručne literature na hrvatskom, talijanskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku sumnjičen za talijanaštvo, fašizam, velikohrvatstvo i komunizam. Izgubio je posao, ali je nakon što je oslobođen od optužaba vraćen na rad u Ministarstvu. Zbog potreba posla školske godine 1921./22. upisao se na izvanredni studij na Pravnom fakultetu u Subotici, gdje je I godinadiplomirao 1934. U Ministarstvu je bio predsjednik Središnje uprave za posredovanje rada do rujna 1942., a do rata glavni urednik njezina službenoga glasila Socijalni arhiv i izvanredni profesor na Visokoj ekonomsko-komercijalnoj školi u Beogradu. Pomagao je da dođe do gradnje nekoliko radničkih prihvatilišta i palača burza rada, među ostalim i u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu i Subotici (današnja zgrada na uglu Zmaj Jovine i Đure Đakovića, izgrađena 1937.). Poslijeratne su ga vlasti optužile za suradnju s okupatorom te je degradiran. Nakon toga radio je kao činovnik u Ekonomskom institutu FNRJ, a zatim u Institutu društvenih nauka. Objavljivao je u nekoliko domaćih ekonomskih časopisa.prijava MK
Izvor: Povijesni arhiv Subotica, Pravni fakultet Subotica F:228.143.
Lit.: M. Simić, Historija subotičkog pravnog fakulteta 1920-1941, Beograd, 1999; Istarska enciklopedija, Zagreb, 2005; G. Demeter, G. Prčić Vujnović, A. Bratuleanu, A. M. Biro, Razvoj urbanizma i arhitekture u periodu od 1918. do 1941. u Temišvaru, Segedinu i Subotici, Subotica, 2008; Srpski biografski rečnik, 5, Novi Sad, 2011; Hrvatski biografski leksikon, 8, Zagreb, 2013.
S. Mačković

Natuknica u: L E K S I K O N PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA, 13,
Ko – Kr, HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO Subotica, 2017., str. 124, 125

Leksikoni_013_sa_okvirom