Međunarodna saradnja IAS nekad i sad

U okviru konferencije  Osmi subotički arhivski dan  koja je imala temu ARHIVI I NJIHOVA MEĐUNARODNA SARADNJA (18.09.2015.  Velika većnica Gradske kuće) podnešen je i sledeći referat: Stevan Mačković (Istorijski arhiv Subotica): Međunarodna saradnja IAS nekad i sad. https://youtu.be/hdLvN_3dmf4 https://www.youtube.com/watch?v=hdLvN_3dmf4

poziv 1

 

Slide1Slide2Slide3Slide4Slide5Slide6Slide7Slide8Slide9Slide10Slide11Slide12Slide13Slide14Slide15Slide16Slide17Slide18Slide19Slide20Slide21Slide22Slide23Slide24Slide25Slide26Slide27Slide28Slide29Slide30Slide31Slide32Slide33Slide34

 

vidi i: DANI MATICE HRVATSKE OGRANAK OSIJEK, SUSRET OGRANAKA OSIJEK, SUBOTICA, PEČUH I TUZLA, OKRUGLI STOL NA TEMU: MATICA HRVATSKA I EUROPA, 7. i 8. listopada 2011.

Pregled dosadašnje suradnje Historijskog arhiva Subotica i namjere glede bliže i dalje budućnosti

U mome izlaganju pokušat ću dotaknuti i objasniti veze – subotičkog Historijskog Arhiv, ustanove odakle dolazim  – Matice Hrvatske i Europe.

Arhivsko gradivo iz našeg Arhiva služilo je mnogobrojnim korisnicima, pa tako i istraživačima, suradnicima i članovima subotičkog ogranka Matice Hrvatske za njihova istraživanja i time davalo snažnu utemeljenost u povijesnim faktima njihovim historiografskim, književnim i drugim uradcima koji su nastajali kao plod takvoga rada. Jednom izneti na svjetlo dana, pronađeni podaci iz beskrajnog mora spisa i knjiga, time su  dobivali priliku za novi život, svjedočeći ne samo o povodu zbog kojega su nastajali, nego i bivajući točkica na platnu sa slikom minulog doba,  koju javnosti prikazuju autori.

            Govoriti o suradnji znači istodobno i govoriti o otvorenosti. Preduvjet za bilo kakvu suradnju jeste upravo otvorenost u najširem smislu te riječi. Ovoga puta je riječ o suradnji našega Arhiva sa drugim ustanovama i asocijacijama arhivskog tipa, na međunarodnoj razini.

Nekoliko osnovnih podataka o Historijskom arhivu Subotica. Osnovani smo kao i velika većina Arhiva na prostorima Jugoslavije u prvim poratnim godinama – 1947. Danas imamo 21 uposlenika, od toga 10 arhivista, a čuvamo preko 6500 dužnih metara arhivskog gradiva. U osnovnom djelokrugu rada su povjerene nam zadaće i obveze staranja, zaštite i obrade arhivskog gradiva. Imamo velikih problema sa smještajnim prostorom – nalazimo se na čak 6 lokacija u Subotici i Bačkoj Topoli. Najstariji dokument koji čuvamo potječe iz 1659. godine i  riječ je plemićkoj diplomi Senci Janoša. Od 1743. godine,  datuma kada je naše naselje postalo kameralana varošica i time izašala iz okvira vojne i krenulo putom razvoja civilne uprave, sačuvana je građa koja svjedoči o ustroju gradske administracije, djelokrugu koji je pokrivala, životu i običajima kavi su vladali. No tek sa stjecanjem statusa slobodnog kraljevskog grada pod imenom Maria Teresiopolis dolazi do uvjeta za puniji razvitak u svim društvenim segmentima. Zenit tada započetog razvoja Szabadka dostiže početkom XX stoljeća u godinama pred početak Velikog rata. Iz današnje perspektive mnogi u Austro- ugarskoj monarhiji uočavaju sličnosti u nekim elementima sa današnjom europskom unijom. I tadašnje subotičanke i subotičani, svih nacija, narodnosti, vjera i jezika kao njeni djelići, živjeli su takvu svakodnevicu. Pisani tragovi i svjedočanstva o tome čuvaju se i u našem Arhivu.

Pored osnovne djelatnosti, Arhiv se bavi i kulturno–prosvjetnim radom, postavlja izložbe, organizira predavanja, priprema i tiska znanstveno obavještajna sredstva, časopis i druge publikacije, a u segmentu međunarodne suradnje pokušava da učini što više na praćenju takova u arhivističkoj struci, razmjenom iskustava sa kolegama iz  susjednih država.  Sa kime imamo suradnju? Sa arhivima i drugim srodnim institucijama i asocijacijama u inozemstvu, u prvome redu iz zemalja u okruženju. Kakvi su oblici suradnje? Oni se odvijaju u razmjeni istraživača, razmjeni stručnih publikacija i izložbi,  učešću na međunarodnim skupovima arhivista.

Osvrnuvši se možemo pratiti početke u toj oblasti. Za period, od 1947. godine, suradnja je bila na samo međurepubličkoj razini. Tek krajem sedamdesetih godina otpočinje suradnja sa mađarskim arhivima iz Segedina i Budimpešte i to u oblicima međusobnih posjeta i razmjene istraživača u prvom redu temeljem zajedničke prošlosti. Naši arhivisti odlazili su u državni arhiv u Budimpešti, Arhiv čongradske županije u Segedinu, gdje su obavljali istraživanja koja se odnose na Suboticu, a kolege iz Mađarske su uzvratno isto činile kod nas. Kao kuriozum spominjem sada pokojnog kolegu Mađar Lasla koji je čak dva puta biciklom bio u Beču posjetivši tamošnje arhive. Odatle je donio vrijedne podatke i preslike. U 1986. godini organizirana je naša stručna ekskurzija u Poljsku.  U 1988. posjećuju nas  kolega iz Mađarske.  Gradovi Osijek, Sombor i Subotica   tradicionalno su organizirali susrete,  gdje među drugim strukama i arhivisti nalaze svoje mjesto. Zadnji u tom formatu je bio održan 1990. u Osijeku. Naredni, crni period u cjelini (1991. – 2001.), nije donio ništa dobro na za arhivsku djelatnost. Obilježen je snaženjem centralizacije, blokadama i izolacijom, restrikcijama. U takvim  okolnostima nije moglo da se razmišlja o međunarodnoj suradnji. Loši efekti centralizacije sprječavaju i razvoj naše djelatnosti.  Vrlo restriktivno se postupalo prema istraživačima iz inozemstva, trebalo je za svakog dobiti odobrenje iz beogradskog Ministarstva, pa je tako na pr. odbijena i bivša koleginica koje je preselila u Mađarsku.

Od 2001. nadalje pa do danas, sa političkim promjenama dolazi  i do izmjenama na čelu Arhiva.  Prvo smo otpočeli obnavljanje kontakata sa onim arhivskim ustanovama sa kojima smo od ranije imali veze, arhivima iz Osijeka, Segedina,  Budimpešte, da bi započeli i sa uspostavljanjem novih. Tako danas surađujemo sa institucijama iz 3 države – Mađarske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od čega je samo jedna za sada u Europskoj uniji, a jedna na putu ulaska.  Iz Mađarske surađujemo sa: Gradskim arhivom u Budimpešti (Budapest Főváros Levéltára), Arhivom kaločke nadbiskupije u Kaloči (Kalocsai Főegyházmegyei Levéltár),  Arhivom županije Bač-kiškun, Kečkemet (Bács-Kiskun Megyei Levéltár), Arhivom Čongradske županije, Segedin  (Csongrád Megyei Levéltár), Arhivom Baranjske županije, Pečuh (Baranya Megyei Levéltár), kao i sa njihovom krovnom udrugom Društvom arhivista Mađarske (Magyar Levéltárosok Egyesülete). Prilikom naše posjete Kečkemetu 2004. godine potpisan je sa domaćinima iz tamošnjeg Arhiva i Ugovor o suradnji. Iz Hrvatske smo nastavili dobre kontakte i suradnju sa  Državnim arhivom u Osijeku,  a uspostavili smo vezu i sa tek nedavno ustrojenim Državnim arhivom u Vukovaru. Iz Bosne i Hercegovine partner nam je Arhiv Tuzlanskog kantona u Tuzli.

Od 2008. godine organiziramo subotički arhivski dan, međunarodnu konferenciju na kojoj sudjeluju arhivisti iz Vojvodine odnosno Srbije i arhivisti iz susjednih zemalja, gdje se izlažu i raspravljaju odabrane stručne teme.

Po prvi puta imali smo krajem prošle godine i gostovanje naše izložbene postavke Tri subotičke gradske kuće (1751.-1828.-1912.). Prvo u Hrvatskoj, u Osijeku a zatim i u Vukovara, te  Mađarskoj u Budimpešti i Kečkemetu.

Kakve su perspektive suradnje? Pored nastavka u dosadašnjim okvirima,  modusi suradnje koji se nude iz Europske unije,  a koji su vezani za pretpristupne fondove – tzv. IPA fondove, a gdje se zahtjeva zajedničko angažiranje ustanova iz regije, u čemu su se već pronašli i neki Arhivi,  potiču i nas na pokušaje u tom pravcu. Istina je da tzv. projektno financiranje sve više igra ulogu i u domaćim granicama, ali to nikako ne znači da uloga osnivača – uvjetno države a u našem slučaju lokalne samouprave biva potisnuta u drugi plan. Od njih i dalje očekujemo da rada na osiguravanju najelementarnijih materijalno financijskih preduvjeta za rad arhiva.

Otvaranje i suradnja doveli su do toga da upoređivanjem sa stanjem u drugim sličnim ustanovama, jasnije možemo da vidimo gdje se nalazimo u stručnom pogledu, što nam nedostaje da bi našu misiju i zadaću obavljali kvalitetnije i bolje. Naš arhiv je načinio mnogo malih koraka u tom pravcu, koji zajedno treba da rezultiraju da se arhivistika približava univerzalnim zacrtanim postulatima. Tako i međunarodni standardi u arhivistici počinju po malo da žive kako u teoriji tako i praksi naših Arhiva.

I ono što možda najsnažnije utječe na sve buduće oblike međunarodne suradnje, jeste neslućena širina koju nude nove tehnologije – digitalizacije arhivskog gradiva. S tim je  vezana i mogućnost njegove uporabe preko interneta, online dostupnost  za istraživanje. Sve to jeste jedna revolucija i mi moramo pokušavati biti njen aktivni dio.

ravnatelj Historijskog arhiva Subotica Stevan Mačković, arhivski savjetnik