NAŠIH PRVIH  70 GODINA (1947-2017) – POVIJESNI ARHIV SUBOTICA

 

logo_ok

VIRTUALNA IZLOŽBA: http://suarhiv.mycpanel.rs/virtualna-izlozba-2017/     

link za UVODNI TEKST u kome se nalaze i video klipovi:
 

 

NAŠIH PRVIH  70 GODINA (1947-2017)

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ

PRVIH SEDAM DESETLJEĆA

Organiziranje

            ARHIVSKA GRAĐA

OD PROŠLOG JUBILEJA DO DANAS

Organizacione jedinice Arhiva

Digitalizacija, e arhiva i veb sajt arhiva

Konferencije i radionice

            Suradnja i usavršavanje

Zaposleni u arhivu

IZLOŽBE I PUBLIKACIJE

PRO MEMORIA

EMIL VOJNOVIĆ

GAŠPAR ULMER

MILAN DUBAJIĆ

JANOŠ DOBOŠ

LASLO MAĐAR

GABOR LALIJA

MIRJANA DIMITRIJRVIĆ BEBA

MARIJA MILODANOVIĆ

UVODNA RIJEČ

Ove godine posebnim programima obilježavamo 70 godina djelovanja Arhiva. To kao da je prirodni nastavak i njegovanje tradicije pošto je naša ustanova obilježela 40-tu i 60-tu godišnjicu. U tom cilju nastaje i ova publikacija. Njome pokušavamo dati današnji presjek Arhiva ali i na sažet, informativan i cjelovit način predstaviti sedam desetljeća iza nas.

Poglavlje – Prvih sedam desetljeća sumira razdoblje od 1947. do 2017. godine, dok nastavak – Od prošlog jubileja do danas ukratko predstavlja Arhiv u tom razdoblju. Pro memoria je naš pokušaj da se odužimo kolegama i kolegicama koji su dali svoje velike doprinose da se Arhiv formira kao respektabilna stručna ustanova.                                      naslovna 60

Uvodne riječi iz naše publikacije prije deset godina, osim svih koraka koji su napravljeni k napretku i modernizaciji struke i Arhiva,  aktualne su i danas. “Vanjski okviri i uvjeti koji određuju sudbinu svake ustanove ovog tipa, a koji ovise u prvom redu od širih, društvenih i državnih okolnosti, mijenjali su se tijekom proteklog razdoblja i bitno su utjecali i na naš Arhiv. Prostor za smještaj arhivske građe i za rad s arhivskom građom; potreban broj i odgovarajuća fizionomija arhivističkog kadra; svijest o značaju arhivske građe i arhiva, te pravilna zakonska regulativa i osigurana financijska sredstva – su osnovni preduvjeti rada i razvoja svakog arhiva. Gotovo nijedan od tih preduvjeta subotički Arhiv, kroz svoje trajanje od šest desetljeća, nije imao ni dovoljno ni u potpunosti osigurano – sukladno svom  razvoju, količini arhivske građe i potrebama za tehnološkom modernizacijom, te s obzirom na povećanje interesa za korišćenjem arhivske građe.

Postoji rašireno pogrešno mišljenje da su arhivi, pa tako i ovaj subotički,  samo zatvorene izolirane vremenske kapsule u kojima se pohranjuju i čuvaju dokumenti. No oni su i mnogo više, oni žive i pulsiraju zajedno s društvenom zajednicom u koju su utkani. Tako će i naš Arhiv nastaviti dalje ispunjavati svoju funkciju i zadatke, skrbeći o pisanoj baštini, pokušavajući zauzeti odgovarajući status u stručnoj, lokalnoj i široj zajednici.

 

U Subotici, 1. kolovoza 2017.                                                            Stevan Mačković,

ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica

PRVIH SEDAM DESETLJEĆA U ARHIVU

Kulturno naslijeđe naših predaka nastajalo je kao odraz života kojim su živjeli u prošlosti. Realan život ostao je zapisan na mnogobrojnim hartijama koje će svojim sadržajima tkati ćilim prošlosti i duha proteklog vremena.

Zapisi događaja, nastali na hartiji, čuvali su se na mjestima i zgradama gdje su ih ispisivali njihovi tvorci: u crkvama, županijama, zgradama suda, općina ili kod pojedinaca koji su stvarali svoje kolekcije. Iz pojedinačnih ureda koji su čuvali svoje dokumente javit će se potreba da se dokumenti čuvaju u posebnim za to predviđenim arhivama.

Arhivi su izrastali vremenom iz potrebe koja se nametnula u smislu očuvanja i zaštite onih dokumenata koji će postati kulturno dobro naroda i nacija, države.

Temelji današnje mreže arhivskih ustanova i arhiva u Vojvodini postavljeni su poslije Drugog svjetskog rata instrukcijama državnih tijela.gr 1574 1926

Do rata pa i za vreme njega, gradska arhiva u Subotici je bila pohranjena u prostorije ondašnje i današnje Gradske kuće, građene od 1908 do. 1910. godine. Kitnjasta građevina stila mađarske varijante secesije sastoji se od centralnog i više malih, sporednih tornjeva. U jednom od njih na sjevernoj strani grada nalazila se gradska arhiva koja je u ovom prostoru brižno čuvala i krila spise koji su svjedočili o itekako važnim događajima koji su stvarali povijest grada. Arhiv je u razdoblju do stvaranja prvih arhivskih područja sakupljao arhivsku dokumentaciju vezanu za rad gradske uprave, bez obzira na to da li se ona odnosila na razdoblje Magistrata povlašćene Kraljevsko-komorske varoši Szent-Mária 1743. − 1778., Magistrata slobodnog kraljevskog grada Maria Theresiopel 1779. − 1849., Gradskog načelstva Maria Theresiopel 1849. − 1860., Gradskog vijeća Slobodnog kraljevskog grada 1861. − 1918. ili Senata grada Subotice 1918. − 1941. godine.[1] Osim ovih arhivskih fondova,[2] nastale su arhive više škola, kulturnih ustanova, pri crkvama matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih, djelovodnici i važniji spisi pri sudovima.[3]

Uspostavljeni vid čuvanja arhivske građe bit će prekinut izbijanjem Drugog svjetskog rata kada će u ratnim vremenima stradati na tisuće dokumenata. Da bi se ovo spriječilo i sačuvali značajni pisani dokumenti, nova tijela vlasti već od završetka rata donose prve propise i upute o zaštiti spomenika kulture. Sve komande mjesta dobile su zapovijed da se postaraju kako bi se „sačuvale od uništenja – sve arhive: državne, samoupravne, crkvene, kulturno-prosvjetnih ustanova i udruga, fašističkih, petokolonaških i okupatorskih organizacija i drugo“.[4] Propisi su se odnosili na zaštitu i čuvanje arhiva pojedinih ustanova ili poduzeća. U arhivskom fondu Gradski narodni odbor Subotica, čiji rad počinje od 1944. godine, nailazimo na upute koje se odnose na: način čuvanja arhive državnih poduzeća, škartiranje arhive i izdavanje dokumenata od kulturno-povijesnog značaja,[5] o arhivama poduzeća, sređivanju arhive, o osiguranju arhive, biblioteke i muzeja.

Pojedinačni propisi i upute o zaštiti dokumenata će prerasti u organizirani vid zaštite obrazovanjem Arhivskog područja za grad Suboticu i Bačkotopolski srez, temljem odluke odjeljenja za prosvjetu GIO NS APV br. 16800 od 1946. godine. Ovom odlukom je formirano devet arhivskih područja u Vojvodini. Subotičko područje odnosilo se na gradsko područje Subotice i srez Subotice i Bačke Topole[6]. Istom odlukom je naznačeno da svako arhivsko središte mora imati arhivskog rukovodioca. Za arhivskog upravitelja u Subotici je imenovan Blaško Vojnić Hajduk, upravitelj Gradske biblioteke. Njegovo imenovanje kao arhivskog upravitelja i određivanje djelokruga njegovog rada izvršeno je dopisom GIO NS APV – Povjereništvo za prosvjetu broj 11059 od 16. VII. 1947. godine.[7] U predmetu imenovanja arhivskog upravitelja i određivanje njegovog djelokruga se navodi:

„Da bi arhivski upravitelj mogao uspješno obaviti sve te poslove dužan je vlasnik svake arhive (državne, javno-pravne, privatne) dozvoliti i omogućiti upravitelju pristup u arhivu i obavljanje stručnog pregleda i rada u njoj, a i usvojiti svaki stručni prijedlog i uputu upravitelja za osiguranje i uređenje arhive.“[8]3

Njegovo imenovanje predstavljat će i početak rada arhivske službe na ovim prostorima. Našavši se na ovoj funkciji, suočio se s prvim poslovima oko organizacije rada u Ustanovi. Uskoro su raspisom utvrđeni najpreči poslovi koje je trebalo obaviti kao: dobijanje prostorije za središte, osiguravanje financija, pronalaženje osoba za rad i pregled arhiva na svom području.[9]

Nakon Mihálya Prokesa od 12. srpnja 1948, arhivski upravitelj će biti Ivan Rudić, kao honorarni službenik. U studenome 1948. on podnosi iscrpno izvješće o radu područne arhive i o situaciji na terenu. Osim dijela koji se odnosi na pregled arhiva na terenu, on  piše o problemima, smetnjama i nedostacima u radu. Glavna pitanja koja se moraju riješiti su:

„1. Postavljanje upravitelja za stalnog službenika kao ’arhiviste’, 2. Utvrđivanje pozicije materijalnih rashoda i 3. Dodjeljivanje prostorija za područnu arhivu!“[10]

Koncem 1948. godine će se osigurati jedna mala prostorija za Arhivsko područje koja se nalazila u zgradi Gradskog muzeja. Naredne godine arhiva dobija dvije prostorije u tadašnjoj Engelsovoj ulici.

To je bilo vrijeme kada se organiziraju prvi tečajevi iz arhivistike u Novom Sadu, Beogradu i Dubrovniku. Uspješnim završetkom rata FNRJ i prestankom mogućnosti oružanog sukoba, partijsko-državno rukovodstvo procijenilo je potrebu pojačanog rada u izučavanju povijesti, kulture i razvoja revolucionarnog radničkog pokreta i djelovanja KPJ u Jugoslaviji. Tim povodom se i posvećuje pažnja arhivama kao čuvarima dokumenata o prošlosti.

Početkom 1949. godine Arhivsko područje preraslo je u Arhivsko središte. Arhivska područja se još ne mogu tretirati kao ustanove, koja su bila i dalje odgovorna GNO-u Povjereništva prosvjete na čijem terenu se nalaze.[11]

Arhiv se preselio u nove prostorije u prosincu 1950. godine. Arhivsko središte dobija prostorije na 3. katu Gradske kuće. Nastavlja se prikupljanje arhivskog materijala iz narodno-oslobodilačkog rata čiji se materijal predavao Historijskoj sekciji Zemaljskog odbora Saveza boraca u Beogradu.

Za arhivskog upravitelja će biti postavljen Emil Vojnović 28. studenog 1951. godine. U to vrijeme pažnja će još uvijek biti koncentrirana u pravcu spašavanje arhivske građe, administracije i kontrole službe a da naglasak još nije mogao biti na stručnom radu.[12] Od tog vremena postupno će se povećavati broj zaposlenih radnika u arhivu.

Izvršni odbor GNO u Subotici uputio je prijedlog Savjetu za prosvjetu, znanost i kulturu Srbije, za pretvaranje dosadašnjeg arhivskog središta u Gradsku državnu arhivu. Po upućivanju dopisa od strane GIO NS APV svim gradskim narodnim odborima u gradovima − središtima budućih gradskih arhiva, o tome kako da se ovo izvrši, osnovani su arhivi. Dopis o ovoj tematici, uputio je i arhivski rukovodilac Emil Vojnović 1. veljače 1952. godine, Savjetu za prosvjetu i kulturu IOGNO Subotice:

„Arhivska središta koja su osnovana na teritoriju Narodne Republike Srbije bila su privremeni centri za zaštitu i prikupljanje povijesno-arhivskog i arhivsko-registraturskog materijala do formiranja odnosnih državnih arhiva, kako pak Zakon o državnim arhivima predviđa osnivanje gradskih državnih arhiva u velikim ili povijesno značajnim gradovima, kao ustanove narodnih odbora odnosnih gradova, to se ukazala potreba da se arhivsko područje u Subotici pretvori u Gradsku državnu arhivu, utoliko više što za to postoje preduvjeti, naime, Subotica spada u red velikih, povijesno značajnih gradova naše države, njen arhivski materijal sadržava podatke o povijesnim zbivanjima iz prošlosti cijele sjeverne Vojvodine, te predstavlja dragocjeni izvor za izučavanje političke, kulturne, pravne i ekonomske povijesti ovoga kraja.“ [13]

Utvrđena su područja rada arhive i donijeta rješenja o osnivanju. Izvršni odbor Gradskog narodnog odbora Subotice donio je na svojoj sjednici, održanoj 10. ožujka 1952. godine rješenje da se arhivsko središte pretvori u Gradsku državnu arhivu.

U ovom razdoblju će se raditi intenzivno na sakupljanju arhivske građe. Ustanova priređuje prvu izložbu arhivskih dokumenata u Subotici i na Paliću.

Povijesni arhiv dobija naziv temeljem Rješenja Skupštine sreza Subotice br. 05-7101/1964 godine.[14] Prava i dužnosti osnivača u ovom razdoblju vršio je Narodni odbor sreza, odnosno Skupština sreza Subotice. Broj radnika i količina arhivske građe u Arhivu se povećavala.

U Povijesnom arhivu Subotice je bio ukupan broj fondova: 1955. godine 51 (12.500 fascikli spisa; 4.900 knjiga); 1957. godine 96; 1962. godine 115 (sređenih 40, djel. sređ. 25, nesređenih 50).[15]

Zaposlenih radnika je bilo: 1957. godine 6; 1967. godine 9 i 1970. godine 11 zaposlenih.[16]

U 1970. godini iz tiska je izašao prvi broj Vodiča našeg Arhiva na 176 strana. U pomenutom Vodiču predstavljeni su fondovi i zbirke koje su tada bile evidentirane u arhivu, ukupno 143. Objavljivanje ovoga Vodiča predstavljalo je veliki korak u domeni informiranja o arhivskoj građi. Iako je bio nepotpun i ograničen podacima, često je upotrebljavan.[17]KA SR2

Od vremena objavljivanja „Žutoga vodiča“ broj fondova i zbirki u Arhivu se višestruko povećao. Naredni popis − Vodič kroz fondove i zbirke je sačinjen 1977. godine ovdje je predstavljen 191 fond i zbirka. U međuvremenu je u arhiv primljeno mnogo nove arhivske građe. Novoprimljeni fondovi su najprije morali biti arhivistički sređeni da bi se izradili njihovi opisi.[18]

Suvremena situacija nametnula je predstavljanje fondova i zbirki pisanjem po novom, zahtjevnijoj Uputi. Ovo je rezultiralo pisanjem suvremenijih vodiča, koji će biti objavljeni u 2012. i 2015. godini. U dvije knjige predstavljen je 491 fond i zbirka.[19] Objavljeni vodiči predstavljaju stanje arhivske građe, oni su najkraći put do željene informacije.[20]

Organiziranje

Povijesni arhiv u Subotici je međuopćinska ustanova zaštite, koja pokriva teritorije općina Subotica, Bačka Topola i Mali Iđoš.

24042008

Smještajni prostor u Bačkoj Topoli

Od osnutka do danas područje teritorijalne nadležnosti je ostalo nepromijenjeno. Uz tri općine, Arhivu pripadaju i 33 naseljena mjesta: Bački Sokolac, Bački Vinogradi, Bagremovo, Bajmak, Bajša, Bikovo, Čantavir, Dušanovo, Đurđin, Feketić, Gornja Rogatica, Gunaroš, Hajdukovo, Karađorđevo, Kelebija, Kočićevo, Lovćenac, Mala Bosna, Mali Beograd, Mićunovo, Novo Orahovo, Njeguševo, Oreškovac, Pačir, Srednji salaši, Stara Moravica, Svetićevo, Šupljak, Tavankut, Višnjevac, Zobnatica i Žednik.[21]

Do 31. kolovoza 1955. godine prava i dužnosti osnivača Arhiva obavljao je Narodni odbor grada Subotice. Od 1. rujna 1955. do 31. ožujka 1965. Narodni odbor sreza, odnosno Skupštine sreza Subotica, od 1. travnja 1965. do 31. ožujka 1967. Pokrajinsko izvršno vijeće, a od 1. travnja 1967., pa nadalje Skupština općine Subotica, Bačka Topola i Mali Iđoš.[22]

U Arhivu se obavlja rad u okviru sljedećih organizacijskih jedinica:

  1. Odjeljenje za upravu i opće poslove

Odjeljenje za zaštitu arhivske građe izvan Arhiva

Odjeljenje za sređivanje i obradu arhivske građe

Odjeljenje za dokumentacijsko-informativnu službu.

Arhiv ima bogatu knjižnicu, s knjigama koje se stalno nadopunjuju kupovinom ili razmjenom. Knjige se odnose na zavičajnu historiografiju, periodiku i stručne časopise. U djelatnost Arhiva spada i kulturno-propagandna djelatnost. Radi se na istraživanju čija se osnova bazira na arhivskoj građi, zatim izradi publikacija i na publiciranju arhivske građe putem informativnih sredstava kao i na njenoj digitalizaciji. U Arhivu se pripremaju i izložbe radi popularizacije arhivske građe.Ex pannonia 1-2

Kadrovskim jačanjem Arhiva razvijala se i njegova nakladnička djelatnost. Arhivisti, kao i mnogobrojni istraživači, objavljuju svoje radove i studije koje se baziraju na arhivskoj građi a tiču se zavičajne povijesti. Ustanova izdaje svoj časopis pod nazivom „Ex Pannonia“ od 1996. godine. Objavljeni radovi se odnose na teme iz zavičajne historiografije i arhivistike. Arhiv je u svojoj ediciji objavio više stručnih knjiga iz prošlosti ovoga podneblja. U okviru znanstveno-informativnih sredstava o arhivskoj građi objavljeni su mnogi analitički inventari fondova iz različitih epoha. [23]

U svojoj prošlosti sam Povijesni arhiv u Subotici je bio organizator više zapaženih stručnih savetovanja i seminara. Na ovim skupovima se raspravljalo o aktualnim temama iz struke. Osim kolega iz zemlje, na ovim seminarima su sudjelovali i kolege iz susednih zemalja. Subotički arhivisti uspostavljaju suradnju i realiziraju uzajamne posjete s kolegama iz ostalih arhiva u zemlji i inozemstvu.

Na kraju 2016. godine broj zaposlenih je bio 20, od toga 11 s visokim obrazovanjem, 1 s višim, 6 sa srednjim obrazovanjem, 2 s osnovnim.[24] Arhiv koristi prostorije u više objekata. Od toga se jedan objekt nalazi u Bačkoj Topoli. Radne prostorije se nalaze u 8 ureda, koje, skupa s čitaonicom, iznose 198,47 m2.

ARHIVSKA GRAĐA

Raznovrsni arhivski fondovi, kao i zbirke koje se čuvaju, čine bogatstvo arhiva. Podatke  o društvenoj, ekonomskoj, političkoj, socijalnoj i kulturnoj prošlosti grada pronalazimo u dokumentima iz 515 arhivska fonda.1743-02

Sačuvani dokumenti datiraju iz različitih epoha, oni su različitih provenijencija. Podijeljeni su po nastanku u fondove i zbirke:

  1. Uprava i javne službe
  2. Pravosuđe
  3. Vojne jedinice, ustanove i organizacije
  4. Prosvjetne, kulturne i znanstvene ustanove i organizacije
  5. Socijalne i zdravstvene ustanove i organizacije
  6. Privreda i bankarstvo
  7. Društveno-političke organizacije, društva i udruge
  8. Porodične i osobne fondove
  9. [25]

Posebno bogatstvo Arhiva čini arhivska građa koja je nastala radom lokalnih tijela uprave, a koja se može u kontinuitetu pratiti od vremena Magistrata povlašćene kraljevsko-komorske varoši Szent Mária (1743. − 1778.) godine. Privilegirana kameralna varoš Szent Mária je 1779. godine proglašena za slobodni kraljevski grad Maria-Theresiopolis i tada grad dobija prvi Statut. Iz ovoga vremena sačuvani su spisi u količini od 4.000 fascikala.[26]

Kontinuitet rada gradske uprave nastavlja se kroz fond Gradskog načelstva za razdoblje od 1850. do 1860. godine. Zatim slijedi fond Gradsko vijeće slobodnog kraljevskog grada Subotice 1861. −1918., zatim Gradsko poglavarstvo (Senat grada) Subotice 1918. − 1941., Gradsko načelstvo slobodnog kraljevskog grada Subotice 1941. − 1944., Gradski narodni odbor 1944. − 1955. godina.

Osim fondova koji oslikavaju rad gradske uprave kroz stoljeća, ne manje značajni su fondovi sa spisima o radu sudova, kraljevskih komesara, ured Velikog župana Subotice i Baje (1887. − 1918.), Zbirke crkvenih i državnih matičnih knjiga, Zbirka karata i planova grada, Zbirka projekata, Zbirka plakata, Zbirka diploma iz razdoblja 1658. − 1845. godina. Arhiv posjeduje i Zbirku fotografija iz vremena od XIX stoljeća.

Po kriteriju za kategorizaciju arhivske građe, arhivski fondovi su grupisani na fondove od izuzetnog, velikog i općeg značaja.

179 34 prevod 23 10 1744 na bunjevacki3

PoAS, F:179. Zbirka I. Ivanyi, 1744.

 

Tatjana Segedinčev, arhivska savjetnica

 

OD PROŠLOG JUBILEJA DO DANAS

Iza nas je sedmo deseteljeće života subotičkog Povijesnog arhiva, otkako je uspostavljena samostalna ustanova arhiva kod nas.[27] Arhivistika, kao i samo arhiviranje, danas je poznata i uobičajena znanost i praksa koja prati uredsko poslovanje i život dokumenata. Preko opće potrebe za čuvanjem pisanih tragova i razvoja administrativnih sustava na ovim prostorima do prošlosti arhiva kod nas izdvajaju se dva arhivska razdoblja u Subotici – prvo, koji počinje 1743. uspostavom Magistrata privilegirane komorske varošice Szent Mária[28] i drugo, koji počinje nakon Drugog svjetskog rata formiranjem Arhivskog područja za grad Suboticu i srez Bačku Topolu.[29] Danas smo u eri moderne arhivistike, koja se mora prilagođavati novim tehnologijama i tehničkim tendencijama i samim ti stvara veliku potrebu za promjenama u metodama, tehnikama, zakonima, surađivanju, u posljednjem desetljeću, logično, više no ikad. Zbog toga, osim uobičajenih aktivnosti, Arhiv se bavi aktivnostima koje su prilagođene novim informatičkim potrebama i digitalnim uvjetima.

Povijesni arhiv Subotica kao međuopćinski arhiv, nadležan nad teritorijem grada Subotica i općina Bačka Topola i Mali Iđoš, bazira svoj rad na obavljanju njegovog primarnog zadatka koji se temelji na Zakonu o kulturnim dobrima,[30] a to je zaštita arhivske građe na terenu, njeno prikupljanje i zaštita arhivske građe unutar Povijesnog arhiva (arhivistička obrada i sređivanje arhivske građe koja se čuva u depoima samog Arhiva), kao i kulturno-obrazovni rad.

 

Organizacijske jedinice Arhiva

hp photosmart 720

Prostor tzv. MARGIT mlina gdje su depoi

Odjeljenje za upravne i opće poslove. Svake godine broj zahtjeva stranaka podnesenih Tajništvu Arhiva radi izdavanja uvjerenja u privatno-pravne svrhe, na temelju građe kojom Arhiv raspolaže, varira od potreba i novih propisa. Zahtjevi su u vezi s izdavanjem raznih potvrda, uvjerenja i prepisa; u vezi s radnim stažom, uvjerenja iz crkvenih i državnih matičnih knjiga; ovjera ZKUL, ostavina, građevinskih dozvola, a zatim onih vezanih za postupak restitucije. Ako usporedimo, u 2009. godini je bilo 764 zahtjeva dok je 5 godina nakon toga u 2014., bilo 1963 zahtjeva, najviše vezanih za postupak restitucije. Prošle godine broj zahtjeva je bio 1.407… Tajništvo obavlja istraživanja dokumenata za stranke, nakon čega izdaje ovjerene kopije, prepise, uvjerenja, potvrde itd.

Odjeljenje za zaštitu arhivske građe izvan Arhiva. Arhiv trenutačno obavlja nadzor nad zaštitom arhivske građe u 963 registrature od kojih je ugašeno 75.[31] Preuzimanje građe tijekom minulog desetljeća gotovo je u potpunosti ispunilo prostorne kapacitete depoa Arhiva. Prostor je jedan od problema s kojim se Arhiv uvijek bori. Arhiv danas raspolaže sa 7 depoa na različitim lokacijama na površini od 2.512 m2.[32]Umetnost Topola

Odjeljenje za sređivanje i obradu arhivske građe. Broj fondova u Arhivu je svake godine veći. Trenutačno Arhiv ima 515 arhivskih fondova i zbirki,[33] što je 7.300,45 m arhivske građe. Ukupan broj sređenih fondova danas je 372 i 24 sređene zbirke i preostaje 3433,01 m nesređene građe.

Čitaonica arhiva, kao dio naše specijalizirane stručne knjižnice, prima istraživače koji mogu istraživati građu i koristiti bibliotečki materijal arhiva. I domaći i strani istraživači[34] istražuju razne teme za radove, porodično stablo itd., i pored dostupnosti građe online, ne može se reći da je u proteklom desetljeću broj istraživača koji nam dolaze opao. Specijalizirana arhivska knjižnica u svom fondu ima 6.512 naslova o zavičajnoj povijesti i arhivskoj struci i 1.125 izdanja arhivske periodike.

Centar za dokumentaciju i informacije. Arhiv provodi digitalizaciju svoje građe, kao i upravljanje web stranicom i E arhivom. Danas je gotovo nemoguće poslovati bez računalne tehnologije i zato je za zaposlene Arhiva često veliki izazov da obavljaju zadatke koristeći računala i opremu koja je uslijed trenutačnih (financijskih) prilika zastarjela…[35] Arhiv danas raspolaže s 1 serverom, 20 računala, 4 skenera, 2 digitalna fotoaparata i 9 pisača.

 

Digitalizacija, e arhiva i Web STRANICE arhiva

Web stranica arhiva[36] postoji od 2006. godine i konstantno je u procesu nadogradnje i ažuriranja. Preko web stranice korisnici, stranke i istraživači mogu se informirati o svemu u vezi s našim Arhivom, od historijata i osnovne djelatnosti, do aktualnosti i novosti u vezi s aktivnostima arhiva i njegovim radom. Dio procesa modernizacije je digitalizacija arhivske građe i bibliotečkog materijala, što omogućava lakše korištenje kao i konačnu zaštitu građe. Arhiv obavlja digitalizaciju svoje građe kao dio projekata i suradnje, kao i za potrebe istraživanja. Na web stranici je istraživačima dostupna određena digitalizirana građa (indeksi matičnih knjiga, sumarni i analitički inventari i kao i publikacije arhiva).struktura

E arhiva je baza podatka koja sadrži građu Povijesnog arhiva Subotica kojoj se može pristupiti putem interneta. Trenutačno, E arhiva sadrži dio digitalizirane građe fonda 451, Zbirka crkvenih matičnih knjiga (1687. – 1949.) i to indekse matičnih crkvenih knjiga (krštenih, vjenčanih, umrlih) katoličke (crkvena općina Sveta Terezija, Sveti Rok, Sveti Juraj) i pravoslavne (crkvena općina Vaznesenje Gospodnje, Sveti Velikomučenik Dimitrije – Aleksandrovo) vjeroispovijesti za teritorij Subotice od 1687. do 1947. godine, za teritorij Bajmak (crkvena opšćna Sveti Petar i Pavao) od 1820. do 1905. i za teritorij Šupljak – Ludaš (crkvene općine Sveta Katarina) od 1832. do 1901. godine. Digitalizirane snimke su grupisane po osnovnim odrednicama koje idu redom – po mjestu, zatim vjeroispovijesti, crkvenoj općini, vrsti indeksa (krštenje, vjenčanje, smrt), graničnim godinama i po abecedi, odnosno azbuci. Osnovne odrednice za istraživanje su na tri jezika (srpski, mađarski, engleski), ali je krajnji dokument na izvornom jeziku. Korisnik koji želi pristupiti podacima u e arhivi mora popuniti prijavu, točnije registrirati se. Nakon popunjavanja formulara, treba naznačiti temu, odnosno svrhu istraživanja, mjesto koje budući istraživač želi pretraživati kao i prezimena koja se istražuju. Postoje naglašeni uvjeti korištenja koje korisnik mora prihvatiti kako bi pristupio E arhivi. U E arhivi ima ukupno 8.498 normaliziranih snimaka za istraživanje preko interneta. Na svaku snimku je postavljen vodeni žig u obliku logoa Povijesnog arhiva Subotica radi identifikacije podrijetla.

 

Konferencije i radionice

Povijesni arhiv Subotica organizira i održava Subotički arhivski dan od 2008. godine. To je stručna konferencija međunarodnog karaktera, gdje kolege iz srodnih institucija iz naše i susjednih zemalja imaju priliku održati referat na određenu arhivističku temu. Razmjena iskustva ovog tipa je jako značajna za napredak prakse, kao i prevladavanje određenih izazove s kojima se arhivisti svakodnevno suočavaju. Na konferencije svake godine gostuju kolege iz Mađarske, Hrvatske i Bosne. Arhivski dani se održavaju u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće. Nakon prijema i registracije sudionika i gostiju otvara se sastanak glazbenom točkom i pozdravnim riječima direktora. Zatim slijedi radni dio, tj. podnošenje referata, obično iz dva dijela. Predavanje je propraćeno video prezentacijom ako autori to uključe i omogućen je simultani prijevod sa srpskog na mađarski i obrnuto. Od 2012. godine Arhivski dan postaje dvodnevni događaj, gdje se prvog dana održava stručna radionica za registrature u čitaonici arhiva, a drugog dana radni dio konferencije. Ove godine se održava jubilarni, deseti arhivski dan.II ad 2009

 

Arhivski dan Datum održavanja Tema
Prvi Arhivski dan 23. 9. 2008. Zajednička pitanja za sve arhive u regiji
Drugi Arhivski dan 23. 9. 2009. Arhiv i digitalizacija
Treći Arhivski dan 23. 9. 2010. Arhivi i kulturno-obrazovna djelatnost
Četvrti Arhivski dan 21. 9. 2011. Lokalna − zavičajna historiografija i arhivi
Peti Arhivski dan 18. 9. 2012. Arhivi i registrature – zaštita arhivske građe u nastajanju
Šesti Arhivski dan 20. 9. 2013. Javnost i arhiv
Sedmi Arhivski dan 18. 9. 2014. Zbirke u arhivu
Osmi Arhivski dan 17. 9. 2014. Arhivi i njihova međunarodna suradnja
Deveti Arhivski dan 23. 9. 2016. Arhivi i njihova kulturno-prosvjetna djelatnost
Deseti Arhivski dan 21. 9. 2017. Arhivi između kulture, znanosti i uprave

 

Od 2012. svake godine u sklopu konferencije Arhivski dani Povijesni arhiv Subotice održava i radionicu za stručno osposobljavanje zaposlenih u registraturama (zaposlenih u prosvjetnim institucijama i pravnika, tajnika i računovođa kulturnih ustanova), iz oblasti uredskog i arhivskog poslovanja. Radionica se održava u prostorijama čitaonice Povijesnog arhiva, dan prije same konferencije.

 

Suradnja i usavršavanje

Arhivisti su u posljednjem desetljeću morali prilagoditi svoje aktivnosti i rad modernim društvenim i medijskim potrebama, što je ponekad izazov. Konstantno usavršavanje, savjetovanje i razmjena iskustva je ključna u prevladavanju tih izazova. Tijekom posljednjeg desetljeća arhivisti Povijesnog arhiva Subotica su, koliko su mogućnosti dozvoljavale, prisustvovali događajima organiziranim od strane srodnih ustanova, kao što su izložbe, seminari, konferencije, savjetovanja, kongresi, dani arhiva, promocije, radionice, predavanja… gdje su i sudjelovali. Tradicionalno se obavljaju posjeti takvim prilikama, arhivima u Vojvodini i ostatku zemlje, kao i arhivima u susjednim zemljama: u Budimpešti, Osijeku, Segedinu, Kecskemétu, Baji, Pečuhu, Zalaegerszegu, Tuzli, Osijeku, Vukovaru, Zagrebu… kao i posjeti muzejima, knjižnicama… Kolege i suradnici iz mnogih ustanova također prisustvuju našim konferencijama, izložbama i događajima. Suradnja s arhivima iz susjednih zemalja, Mađarske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uvijek se održava pa su potpisani i ugovori o međusobnoj suradnji. Godine 2014. je potpisan ugovor o suradnji s Hrvatskim državnim Arhivom u Zagrebu. Arhivisti subotičkog arhiva također prisustvuje sastancima stručnih komisija u Novom Sadu i Beogradu i sastancima Društva arhivskih radnika Vojvodine (DARV) i Arhivističkog društva Srbije. Naš Arhiv je 2016. pristupio međunarodnoj arhivističkoj organizaciji ICARUS.

Arhiv redovno održava predavanja studentima i učenicima osnovnih i srednjih škola o značaju arhiva i arhivske građe prilikom kojih se đaci upoznaju s ustanovom i radom arhiva i građom koju arhiv čuva.

 

Zaposleni u arhivu

Osim mnogih uvjeta od kojih ovisi kvaliteta rada i produktivnost Arhiva, jedan od značajnih je struktura zaposlenih u ovoj instituciji. Sastav zaposlenih u Arhivu u smislu struke se mijenjao. Danas, osim odgovarajuće stručne spreme koju određena pozicija Zakonom zahtijeva,[37] zaposleni moraju polagati stručni arhivistički ispit u nadležnoj ustanovi, u našem slučaju Arhivu Vojvodine.[38]

Danas kolektiv Arhiva čini 20 zaposlenih, od toga 1 s visokim, 1 s višim, 6 sa srednjim i 2 s osnovnim obrazovanjem:

– Odjeljenje za upravu i opće poslove ima 7 radnika (ravnatelj Stevan Mačković, arhivski savjetnik; tajništvo − Rudolf Gerhardt, Nevenka Beronja; računovodstvo – Tamara Petković, Robert Šimon; održavanje – Marija Hegediš, Vesna Vujković);

– Odjeljenje za zaštitu arhivske građe i registraturskog materijala (tzv. vanjska služba) ima dvoje zaposlenih (viši arhivist Zoran Vukelić, arhivist Goran Stantić);

hp photosmart 720

2005.

– Odjeljenje za sređivanje i obradu arhivske građe ima 9 arhivista i arhivskih pomoćnika (arhivski savjetnik Zolna Matijević, arhivski savjetnik Tatjana Segedinčev, viši arhivist Zoltán Mészáros, arhivist i pravnik Sanela Pletikosić, arhivist Tibor Halász, arhivist Dijana Borenović, arhivski pomoćnici Branislav Egić, Hajnaka Lévai, Dejan Mrkić) i jednog manipulanta (Željko Vidaković);

– Odjeljenje za dokumentacijsko-informativnu službu ima jednog radnika, Bojan Samardžija, informatičar.

Picture 007

Zaposleni u Arhivu od 2007. do 2017.

Redni broj Ime i prezime Radno mjesto Dan, mjesec i godina stupanja na dužnost Dan, mjesec i godina prestanka rada
1.  Mária Hegedüs čistačica 25. 4. 2007. 25. 8. 2007.
27. 8. 2007.
2. Sanela Pletikosić arhivistica

pravnica

03. 9. 2007.
3. Nikoleta Apró (rođ. Černek) arhivska pomoćnica 07. 4. 2008. 28. 10. 2014.
4. Dušanka Trajković računovođa

bilansista

15. 1. 2008. 30. 4. 2009.
5. Tibor Halász arhivist 23. 2. 2009.
6. Tamara Petković (rođ. Tanurdžić) računovođa

bilansista

1. 5. 2009.
7. Milena Popadić arhivistica 10. 2 2011. 10. 5. 2011.
8. Dijana Borenivić (rođ. Musin) arhivistica 13. 6. 2011.
9. Eleonora Remeš spremačica

kurirka

1. 8. 2011. 1. 9. 2015.
10. Dejan Mrkić arhivski pomoćnik 1. 3. 2012.
11. Goran Stantić arhivski pomoćnik 1. 12. 2012.
12. Dijana Vilov administrativna radnica 1. 8. 2014. 14. 9. 2014
13. Biserka Lolevski administrativna radnica 15. 9. 2014. 28. 10. 2014.
29. 10. 2014. 30. 3. 2015.
14. Robert Simon administrativni radnik 11/05/15
15. Vesna Vujković spremačica 21. 9. 2015. 31. 3. 2016.
18. 4. 2016. 30. 9. 2016.
20. 10. 2016. 28. 12. 2016.
9. 1 2017.
16. Vladimir Krstić informatičar 15. 11. 2016. 14. 3. 2017.
17. Bojan Samarddžija informatičar 27. 3. 2017.

iasub

 

IZLOŽBE I PUBLIKACIJE

Izložbe

  1. Arhiv i škola: Arhiv i učitelji; izložba je bila postavljena u gimnaziji „Kosztolányi” u povodu završetka projekta „Arhiv i škola“.
  2. Subotičke gradske kuđe 1751.−1828.−1910.; izložba je bila postavljena u predvorju Gradske kuće, a gostovala je u Mađarskoj u Szentesu i Kiskunhalasu i u Hrvatskoj.
  3. Subotica na starim kartama i mapama; izložba je bila postavljena u predvorju Gradske kuće, a gostovala je u Mađarskoj, u Kecskemétu.b33892_9
  4. Sportsko društvo Spartak; izložba je bila postavljena u povodu jubileja 70 godina postojanja i rada Sportskog društva „Spartak“ iz Subotice, u okviru „Noći muzeja“ 16. svibnja u predvorju Gradske kuće.
  5. 115 godina FK Bačka; izložba je bila postavljena u okviru „Noći muzeja“ 22. svibnja u predvorju Gradske kuće.

backa izlozba 2016

Publikacije

Informativna sredstva

U posljednjem desetljeću naš arhiv je uspio napraviti i objaviti najznačajnije arhivsko informativno sredstvo, a to je Vodič kroz arhivske fondove.[39] Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1[40] objavljen je 2012. godine. Ova knjiga sadrži opis 220 fondova i zbirki i geografski i imenski registar istih. Druga knjiga Vodiča, tj. Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/2,[41] objavljena je 2015. godine i sadrži opis 270 fondova i zbirki i njihov geografski i imenski registar.  Iste godine je objavljen i prijevod prve knjige Vodiča na mađarski jezik A Szabadkai Történelmi Levéltár levéltári kalauza. 1. köt. Vodič našeg arhiva je pisan po Uputstvu za izradu Vodiča za arhive u Vojvodini koji je usvojen od strane Redakcije vodiča kroz arhivsku građu Srbije 2002. godine.

 

Časopis

Ex Pannonia 11, Subotica, 2007.

Ex Pannonia 12−13, Subotica, 2009.

Ex Pannonia 14, Subotica, 2011.

Ex Pannonia 15−16, Subotica, 2012.

Ex Pannonia 17, Subotica, 2013.

Ex Pannonia 18, Subotica, 2014.

Ex Pannonia 19, Subotica, 2015.

Ex Pannonia 20, Subotica, 2016.

 

Monografije

Emil Libman, Građa za medicinsku bibliografiju Subotice (1828. −2005.), Subotica, 2008.

Emil Libman, Medicinska bibliografija Subotica 1825. − 2009., Subotica, 2011.

Lajos Hovány, Sliv jezera Palić, Subotica, 2016.

 

Katalozi

Zoran Vukelić, Stevan Mačković, Zolna Matijević, Subotičke gradske kuđe − Szabadkai városházák 1751−1828−1910, Katalog izložbe, 2010.

Zoran Vukelić, Stevan Mačković, Zolna Matijević, Subotica na starim kartama i mapama − Szabadka a régi térképek tükrében − Subotica on Old Charts and Maps, Katalog izložbe, 2011.

Digitalna izdanja

Privilegija slobodnog kraljevskog grada Subotice iz 1779. godine, CD/DVD, 2009.

 

PRO MEMORIA – NAJISTAKNUTIJI ARHIVISTI POVIJESNOG ARHIVA SUBOTICA

EMIL VOJNOVIĆ (1910. − 1986.) Rođen je u Temišvaru u Rumunjskoj 28. lipnja 1910. godine. Gimnaziju je pohađao u rodnom mjestu i Novom Vrbasu. Od 1931. do 1933. godine bio je zaposlen u odvjetničkom uredu u Bačkoj Topoli kao službenik. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Subotici 1937. godine, a doktorirao 1942. godine u Pečuhu. Za upravnika Povijesnog arhiva u Subotici postavljen je rješenjem Izvršnog odbora Narodnog odbora grada Subotice 1. prosinca 1951. godine. Pionirskim zalaganjem udario je temelje arhivskoj praksi i teoriji u Subotici, ali i šire. Kao arhivski radnik napisao je čitav niz stručnih radova i referata koji su publicirani u stručnim časopisima Arhisvki pregled, Arhivski almanah, zatim u stručnom tijelu Nacionalnog arhiva Mađarske Levéltári Hiradó (Arhivski glasnik). U razdoblju od 1955. do 1962. godine bio je član redakcija stručnih časopisa Arhivski pregled, Arhivski almanah, Arhivist, kao član Izvršnog odbora Društva arhivista. Bio je angažiran i u većem broju stručnih tijela i komisija. Važio je i bio priznat kao jedan od najboljih stručnjaka-arhivista na teritoriju Jugoslavije. Osim srpskog, vladao je njemačkim, francuskim, rumunjskim, latinskim i mađarskim jezikom. Za svoj rad nagrađen je 1972. godine Oktobarskom nagradom grada Subotice. Kao upravitelj ustanove posvećivao je pažnju stručnom osposobljavanju i usavršavanju zaposlenih. Bio je inicijator razmjene arhivalija s inozemstvom. Radio je na istraživanjima u zemlji i inozemstvu u vezi s prošlošću Vojvodine. Umirovljen je 1973., a preminuo 1986. godine.

GAŠPAR ULMER (1915. − 2002.) Gašpar Ulmer, arhivski savjetnik, rođen je u Stanišiću, općina Sombor 13. travnja 1915. godine. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završava u Travniku, dok Bogoslovni fakultet završava 1940. godine u Đakovu. Za vrijeme okupacije završava Višu upravnu školu u Marosvásárhelyu 1944. godine. Poslije Drugog svjetskog rata s obitelji se preseljava iz Stanišića u Suboticu. Kada je 1952. godine Arhivsko područje za grad Suboticu i srez Bačka Topola preraslo u Gradsku državnu arhivu, kao dobar znalac latinskog, njemačkog, mađarskog i srpskog jezika dobija posao arhiviste gdje, skupa s još jednom kolegicom i ravnateljem, čini okosnicu stručnog kadra. Osamnaest godina Ulmer obavlja i dužnost zamjenika ravnatelja Arhiva, tako da biva jedan od svjedoka utemeljivača arhivistike, kao i realizator svih događanja vezanih za ustanovu. U više navrata bio je član i predsjednik Savjeta arhiva Vojvodine da bi od 1974. godine svake godine bio u stručnom timu koji je radio u stranim arhivima (Austrije i Mađarske) radi istraživanja arhivske građe sa sadržajem zanimljivim za našu zemlju. Također je bio i član Savezne komisije eksperata koja je određena za utvrđivanje provenijencije jugoslavenske građe u arhivskim ustanovama Beča radi restitucije. Za svoj predan rad dobio je pregršt društvenih priznanja, od kojih navodimo samo najznačajnija: Diploma s medaljom Matice srpske 1976. godine; Diploma Općine Bačka Topola 1988. godine; Oktobarska nagrada za naročita dostignuća iz oblasti društvenih djelatnosti „Oslobođenje Subotice“ 1989. godine i status Počasnog građanina grada Subotice 1997. godine.

hp photosmart 720

Milan Dubajić kao penzioner (2003)

MILAN DUBAJIĆ (1929. − 2007.) Rođen je u Novom Žedniku 3. veljače 1929. godine. Osnovnu školu je završio u Žedniku, a gimnaziju u Novom Sadu i Subotici. Filozofski fakultet, predmet – povijest s pomoćnim historijskim znanostima, studirao je i završio u Beogradu 1957. godine. Kratko vrijeme je bio zaposlen kao odgojitelj, nešto više od dvije godine radi kao profesor u subotičkoj Gimnaziji, a sedamnaest godina radi kao kustos-povjesničar u Gradskom muzeju u Subotici. Kao kustos u Muzeju radi na istraživanju radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe. Za to vrijeme organizira više izložbi. U tisku i časopisima objavljuje oko 150 članaka i publicira dva posebna stručna rada. Milan Dubajić je bio sudionik narodnooslobodilačkog pokreta od 1944. godine. Bio je kurir pri Kotarskom narodnooslobodilačkom odboru Donji Lapac. Član SKOJ-a je od lipnja 1944. godine, a član SKJ od lipnja 1948. godine. Bio je sudionik na tri omladinske savezne radne akcije, član omladinskih organizacija i društveno-političkih organizacija. Na radno mjesto ravnatelja Povijesnog arhiva imenovan je 1. veljače 1977. godine. Kao ravnatelj ustanove radi do studenog 1993. godine. Kratko vrijeme prije odlaska u mirovinu, u veljači 1994. godine, radi kao arhivist.

JÁNOS DOBOS (1935. − 1998.) János Dobos rođen je 24. travnja 1935. godine u Kanjiži. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Senti 1953. godine. Povijest je studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i diplomirao 1958. godine. Svoj radni vijek započeo je kao nastavnik u osnovnoj školi, zatim kao profesor povijesti u Gimnaziji u Senti. Od 1961. do 1962. godine bio je i ravnatelj te ustanove. U Povijesni arhiv u Senti se zaposlio 1. svibnja 1965. godine kao arhivist, a od 1972. do 1979. godine preuzima dužnost ravnatelja. Do 1985. godine i dalje radi u Povijesnom arhivu kao arhivist i stječe magistarsko zvanje u Zagrebu na temu: Registraturski sistemi za arhive Vojvodine. Od 1985. godine do umirovljenja 1991. godine bio je član kolektiva Povijesnog arhiva u Subotici. U tom razdoblju stječe i zvanje arhivskog savjetnika. Bio je član stručnih tijela gdje je radio na unaprjeđivanju arhivske struke. Bio je svestrani arhivski stručnjak, povjesničar, istraživač zavičajne povijesti, autor i prevoditelj stručnih tekstova i udžbenika povijesti. Bio je suosnivač Udruge prijatelja muzeja i arhiva „Dudás Gyula“ u Senti 1961. godine. Dugo godina bio je urednik serije „Senćanske sveske“, priredio je za tiskanje više senćanskih monografskih svezaka. Bio je koautor 14 izdanja, u domaćim i stranim časopisima objavio je dvadeset radova. U tisku je objavljeno mnogo njegovih članaka iz zavičajne povijesti. Sudjelovao je u priređivanju prve publikacije Povijesnog arhiva u Subotici Koreni. Za svoj rad primio je javna priznanja: Zlatnu medalju grada Sente 1968. godine i Spomen plaketu Zavičajnog saveza Mađarske 1998. godine.

 LÁSZLÓ MAGYAR (1937. − 1998.) Rođen je 3. lipnja 1937. godine u Hajdukovu kod Subotice. Osnovnu, zatim srednju školu – gimnaziju završio je u Subotici 1957. godine, a diplomirao je na Filološkom fakultetu – grupa njemački jezik i književnost u Beogradu (1969). Od 1964. do 1975. godine radi kao nastavnik njemačkog jezika u osnovnoj školi u Hajdukovu. U Povijesni arhiv prelazi 1. rujna 1975. godine gdje do 1998. godine radi na poslovima arhiviste. Zbog dobrog poznavanja jezika (mađarski, srpski, njemački, engleski, talijanski, dok je latinski usavršavao uz rad) dodijeljen mu je posao u Odjeljenju za obradu arhivske građe starije provenijencije. Od samog početka svog rada u Povijesnom arhivu pokazao je veliko interesiranje za istraživački rad. U tom cilju odlazi na istraživanja u inozemstvo (Mađarska, Austrija, Slovačka). Od 1982. do 1987. godine suradnik je Instituta za povijest novosadskog sveučilišta, od 1984. godine član je redakcije Subotičke monografije. Bio je član uredništva svih edicija Arhiva. Također je bio angažiran u javnom i kulturnom životu Subotice. Više od tristo njegovih naučnih radova i članaka objavljeno je u domaćim i stranim izdanjima na mađarskom, srpskom, njemačkom i engleskom jeziku i esperantu. Dobitnik je najviših općinskih nagrada koje se dodjeljuju pojedincima: „dr. Ferenc Bodrogvári“ (1996) i „Pro urbe“ (1998).

GÁBOR LALIA (1951. − 2008.) Rođen je 14. listopada 1951. godine u Subotici. Osnovnu i Učiteljsku školu završio je u Subotici nakon čega se upisuje na Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, odsjek geografija. Kao apsolvent se 1979. godine zapošljava u Povijesnom arhivu. Diplomirao je 1981. godine i od tada je radio u Službi zaštite arhivske građe izvan Arhiva. Zvanje arhiviste stekao je 1989. godine, a viši arhivist postaje 2003. godine. Bio je poznavalac vinogradarstva i vinarstva što je potvrđeno i njegovim članstvom u subotičkom Redu vinskih vitezova – „Arena Zabatkiensis“. Bavio se i ekonomskom poviješću, tj. poviješću poljoprivrede sjeverne Bačke i o tome je pisao u brojnim listovima. Iz ovakvog aspekta je sagledavao i arhivsku građu, koristeći je na osoben način.

hp photosmart 720

Lalija u kancelariji, 2006.

Bio je društveno angažiran na nekoliko razina. Politički je bio angažiran kao član Saveza vojvođanskih Mađara, ali također u svojem užem okruženju u svojoj Mjesnoj zajednici i u humanitarnoj organizaciji „Dezső Kosztolányi”. Bio je i predsjednik Upravnog odbora Gradskog muzeja, član uredništva časopisa „Bácsország“ i „Palićkih novina“.

MIRJANA DIMITRIJEVIĆ – BEBA (1929. − 1985.) Rođena je 1929. godine u Subotici, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, potom studije filozofije na Sveučilištu u Zagrebu. Svoj radni vijek započela je i završila u Povijesnom arhivu u Subotici. Zaposlila se u ožujku 1955, a umirovljena je 1983. godine. Najveći dio svog radnog vijeka provela je na obradi arhivske građe na latinskom jeziku, gdje je postigla velike rezultate u razrješavanju skraćenica i latinskih kovanica, koje su svojstvene uredskom jeziku i koje se nisu mogle naći u rečenicama klasičnog latinskog jezika. Sudjelovala je u izradi  Vodiča kroz arhivske fondove Arhiva koji je također bio pionirski pothvat, budući da je bio prvi Vodič u Vojvodini. Autorica je nekoliko članaka iz arhivistike i povijesti grada – istraživala je zdravstvene prilike u gradu. Bila je poznavatelj i zaljubljenik domaće i strane književnosti; kao čovjek široke opće kulture govorila je nekoliko jezika. Osim srpskim, vladala je mađarskim, njemačkim, francuskim, ruskim, engleskim i latinskim jezikom. Bila je nenadmašan lektor.

MARIJA MILODANOVIĆ (1938. − 1984.) Rođena je u Subotici 1938. godine. U rodnom gradu završava i osnovnu i Učiteljsku školu. Kratko vrijeme radila je kao učiteljica, zatim kao korektor za tjednik „7 Nap“. U svibnju 1961. godine zaposlila se kao arhivski pomoćnik u Povijesnom arhivu u Subotici, gdje radi sve do smrti 1984. godine. Predano je i odgovorno radila na pronalaženju podataka u radu sa strankama, ali i na poslovima koji su prevazilazili njenu stručnu spremu. Sudjelovala je u sakupljanju materijala za izložbe, odvajala građu za mikrofilmovanje i konzervaciju, a najviše je radila na sređivanju i obradi arhivskih fondova i zbirki, napose na dijelovima upravnih fondova iz starijeg razdoblja koji su se odnosili na izgradnju grada. Sredila je i obradila arhivski materijal Inženjerskog ureda grada Subotice i u rukopisu ostavila već recenzirano djelo Nazivi ulica u Subotici 1841−1981 (Szabadkai utcanevek 1841−1981). Ovaj rad pruža pregled promena naziva ulica kroz povijesne epohe grada. U mnogim stručnim radovima naših istraživača nailazimo na riječi hvale Mariji Milodanović, koja im je nesebično pomagala tijekom njihovog istraživačkog rada. Osim ljubavi i zanimanja za arhivski poziv, našla je vremena i pisala kratke poučne napise za mališane.

 

 

 

[1]  Povijesni arhiv Subotica (dalje PoAS), Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1,2, priredili Tatjana Segedinčev Zoran Veljanović, Subotica 2012.

[2]  Po formiranju Povijesnog arhiva ove grupe dokumenata će postati arhivski fondovi koji danas čine dio ukupnih fondova koji se nalaze u Arhivu.

[3]  Sredoje Lalić, Arhivska služba u SAP Vojvodini 1944−1975, Sremski Karlovci 1984., str. 12.

[4]  Sredoje Lalić, nav. djelo, str. 6.

[5]  PoAS, F. 68, Indeks iz 1946., II 2315/46.

[6]  PoAS, Arhiva Povijesnog arhiva Subotica, kutija 67, predmet 6/1947.

[7]  Isto.

[8]  PoAS, F. 68, Prosvjetni odjeljak, kutija 1556, omot br. 3.

[9]  PoAS, Arhiva Povijesnog arhiva Subotica, kutija 67, 9/1947.

[10]  PoAS, F. 68, Prosvjetni odjeljak, kutija 1556, omot br. 3/1948.

[11]  PoAS, Arhiva Povijesnog arhiva Subotica, kutija 67, 15/1949.

[12]  PoAS, F. 68, Prosvjetni odjeljak, kutija 1556, omot broj 3/1950.

[13]  PoAS, F. 68, Prosvjetni odjeljak, kutija 1556, omot broj 3/1952, dopis Emila Vojnovića od 1. veljače 1952. godine.

[14]  Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ – SAP Vojvodina, Savez društava arhivskih radnika Jugoslavije, Beograd 1977., 249.

[15]  Sredoje Lalić, nav. djelo, str. 91.

[16]  Isto, str.139.

[17]  Popularno nazvan „Žuti vodič“ izašao je kao prvi u ediciji vodiča za Vojvodinu.

[18]  Zoran Veljanović Tatjana Segedinčev, Vodič kroz arhivske fondove za arhive u Vojvodini, Novi Sad − Subotica 2014., str. 56.

[19] Vodič kroz arhivske fondove Povijesnog arhiva Subotica XVIII./1 i  XVIII./2, Subotica 2012. i 2015. godina.

[20] Zoran Veljanović Tatjana Segedinčev, Vodič kroz arhivske fondove za arhive u Vojvodini, Novi Sad – Subotica 2014., str. 16.

[21]  Emil Vojnović, Gašpar Ulmer, Mirjana Dimitrijević i Tereza Buljovčić, Vodič kroz arhivske fondove 4, Istorijski arhiv Subotica, sveska I, Sremski Karlovci 1970., str. 18.

[22]  Savez društava arhivskih radnika Jugoslavije, Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SAP Vojvodina, Beograd 1977., str. 249.

[23]  PoAS, 60 godina delatnosti Istorijskog arhiva Subotica, naučno-informativna sredstva o arhivskoj građi, Subotica 2007., str. 63−65.

[24]  PoAS, Izvještaj o radu Povijesnog arhiva Subotica u 2016. godini, Stevan Mačković, 2016.

[25]  Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII /2, Subotica 2015., Popis fondova po klasifikacijskoj šemi, str. 339.

[26]  Zoran Veljanović, Pro Arhiva − De Arhivo, u: Rukovet, časopis za književnost, umetnost i kulturu, br. 4−5−6, Subotica 1997., str. 47.

[27] Izvršni odbor Gradskog narodnog odbora Subotice donio je na sjednici  10. ožujka 1952. godine Rješenje, na temelju Rješenja Ministarstva prosvjete NR Srbije, da se arhivsko središte pretvori u Gradsku državnu arhivu. F. 60, GNO, 2173/1952.

[28] Gašpar Ulmer, Privilegija kraljevskoj komorskoj varoši Sent Marija 1743., u: Koreni : Gyökerek I., str. 45−52. Gašpar Ulmer, Večiti ugovor magistrata Subotice sa Ugarskom kraljevskom komorom iz 1743. godine, u: Koreni : Gyökerek I., str. 61−72.

[29]  Temeljem odluke Odjeljenja za prosvjetu GIO NS, Autonomne Pokrajine Vojvodine, br. 16800/1946. Arhiva PoAS, spisi uz djelovodnik, pred. br. 6/1947. Bilo je uspostavljeno 9 arhivskih područja: Novi Sad, Sombor, Subotica, Senta, Velika Kikinda, Zrenjanin, Vršac, Pančevo i Srijemska Mitrovica.

[30] Službeni glasnik RS, br. 71/94.

[31]  Izvještaj o radu Povijesnog arhiva u 2016. godini.

[32]  Prostor u Gradskoj kući Arhiv koristi kao depo od 60-tih godina. Taj prostor je popunjen odavno i više se nije mogao opterećivati. Godine 1982. dobijeno je 230 m2 suterenskih prostorija Suda, koji ima mnogo nedostataka za obavljanje funkcije arhivskog depoa, iako je danas gotovo u potpunosti popunjen građom. Arhiv 2005. dobija smještajni prostor u zgradi bivšeg Margit mlina, od 637 m2. Osim ovih prostora, građa se čuva u atomskim skloništima u ulicama Pavla Štosa 2, Dušana Petrovića 1 i Nade Dimić 40. U Bačkoj Topoli se nalazi jedan depo površine 144 m2(dio prizemnog magacina) u ulici Bajšanski put 21.

[33]  Stevan Mačković odg. ur., priredili Tatjana Segedinčev i Zoran Veljanović, Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1, Vodič kroz arhivsku građu Srbije, Vodiči kroz arhivske fondove za arhive u Vojvodini, Subotica 2012. Stevan Mačković odg. ur., Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/2, Vodič kroz arhivsku građu Srbije, Vodiči kroz arhivske fondove za arhive u Vojvodini, Subotica 2015.

[34]  Svi istraživači mogu istraživati dostupni arhivski materijal po Pravilniku o načinu korištenja arhivske građe (http://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdfhttp://www.suarhiv.mycpanel.rs/files/olvaso_2016/prav_o_kor_citaonica.pdf  ).

[35]  Arhiv trenutačno od računalne opreme ima samo jedan pisač i 6 računala više u odnosu na prije 10 godina. Koriste se računala i oprema koji su stari više od desetljeća.

[36]  http://www.suarhiv.co.rs/

[37]  Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanove Povijesni arhiv Subotica, Djel.br.:01-74/1-2016., 25. 2. 2016.

[38]   Izvršno vijeće AP Vojvodine donijelo je 2003. Odluku o utvrđivanju funkcije matične ustanove Arhiva Vojvodine u Novom Sadu u oblasti zaštite arhivske građe i registraturskog materijala. U okviru svoje matične djelatnosti Arhiv Vojvodine, sukladno s ovom odlukom, prati i proučava zaštitu arhivske građe i registraturskog materijala u Vojvodini, vodi evidencije o arhivima, arhivskim odjeljenjima i arhivskoj građi, centralni katalog arhivskih fondova i zbirki u AP Vojvodini. Jednom godišnje obavlja nadzor nad stanjem zaštite arhivske građe i registraturskog materijala u arhivima AP Vojvodine i na temelju prikupljenih podataka izrađuje analizu stanja zaštite arhivske građe i registraturskog materijala.  Arhiv u dva ispitna roka tijekom godine organizira predavanja i stručni arhivistički ispit za zaposlene u arhivima u AP Vojvodini. http://www.arhivvojvodine.org.rs/index.php/pocetna-21618/delatnost-21884

[39] Arhiv je prethodno imao dva Vodiča, prvi u izdanju Arhiva Vojvodine (Emil Vojnović, Gašpar Ulmer, Mirjana Dimitrijević, Tereza Buljovčić, Istorijski arhiv Subotica, Vodič kroz arhivske fondove, Naučno-obaveštajna sredstva o arhivskoj građi u arhivima Vojvodine, 4, sveska 1, Arhiv Vojvodine, Sremski Karlovci 1970.), a drugi u izdanju Saveza društava arhivskih radnika Jugoslavije (Sredoje Lalić gl. ur., Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SAP Vojvodina, Savez društava arhivskih radnika Jugoslavije, Beograd 1977).

[40] Drago Njegovan, Prikaz „Vodiča kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1“, u: Ex Pannonia br. 18, str. 109−110.

[41] Zolna Matijević, Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica XVIII/1 i XVIII/2 i Vodič kroz arhivske fondove Istorijskog arhiva Subotica sveska I na mađarskom jeziku, у: Ex Pannonia  br. 20, str. 92−93.

 

Tiskanje publikacije pomogli: Ministrstvo kulture i informiranja Republike Srbije, Grad Subotica

Naših prvih 70 godina (1947.-2017.)

Izdavač: Povijesni arhiv Subotica

Odgovorni urednik: Stevan Mačković

Redakcija: Zolna Matijević, Tatjana Segedinčev, Dijana Borenović

Lektor: Dijana Borenović

Prijevod na hrvatski: Zlatko Romić