Prikaz: Kalman Kuntić, Pravni fakultet u Subotici 1920.-1941.

http://www.zkvh.org.rs/index.php/bastina/povijest/3419-kalman-kuntic-pravni-fakultet-u-subotici-1920-1941-hrvatsko-akademsko-drustvo-2016-str-120

Naslovnica PF u SU

Subotica i njen prvi fakultet  (Kalman Kuntić, Pravni fakultet u Subotici 1920.-1941., Hrvatsko akademsko društvo, 2016. str. 120.)

U međuraću su postojale želje i planovi inicirani od strane Grada Subotice za osnivanjem  poljoprivrednog fakulteta, ali nikada  nisu realizirani.  No, ideja kreirana u Beogradu, da se u Subotici formira Pravni fakultet sa funkcijom … da bude i prosvetna i narodna kula na najsevernijoj granici Ujedinjene otadžbine, urodila je plodom. Zaista –  još prije potpisivanja Trianonskoga sporazuma, Subotica je u siječnju 1920. godine, Ukazom  kralja Aleksandar i dobila svoju prvu fakultetsku ustanovu. Time je država planirala te i na taj način očitovala svoju spremnost da brani najsjeverniju točku, a ujedno dobila jamstvo da će se granica zadržati na povučenim demarkacijskim linijama.   Na fakultetu  je bilo relativno malo studenata iz Subotice i okolice, a mnogo više iz udaljenijih dijelova zemlje: Crne Gore, Hercegovine itd. I pored toga, ustanova je imala dobok ujecaj na cjelokupan prosvjetno-kulturni, pa i gospodarski život grada.

 

Kalman Kuntić je još 1990. napisao ovaj uradak  kao diplomsku radnju na studiju povijesti. Knjiga koja se upravo pojavila gotovo je nepomijenjena u odnosu na taj izvornik.  Tema je izuzetno značajna i zbog toga iz današnje perspektive pomalo čudi oskudica i nepostojanje  odgovarajuće literature u vrijema njenog nastanka, koji su  pred autora stavili imperativ istraživanja u sačuvanom arhivskom gradivu. On je tu zadaću uspješno riješio o čemu svjedoči i knjiga pred nama.

Ona na precizan i sažet način prati sve važne segmente u radu i djelovanju fakulteta. Uvod (11-20 str.) je vrlo značajan pošto smješta formiranje ustanove u konkretne povijesne okolnosti koje su upravo presudno utjecale na njegovo utemeljenje  – prije Trianonskog ugovora iz 1920.  kojim su definirane granice i međunarodno pravna pitanja sjevernih granica nove Kraljevine.

Nakon toga autor obrađuje kroz pojedine veće cjeline – organizaciju rada i probleme u radu do zatvaranja fakulteta (21-32) , nastavu (33-40), nastavnike (42-57) , studente (58-77). Završava s zaključkom (85,86), te popisom izvora i literature (87,88). Na kraju su priložene ilustracije (93-120).

U Subotici je školskom izobrazbom, školske 1933/34. bilo obuhvaćeno preko 13 000 mladih, od čega ih je na Pravnom fakultetu bilo 500, a od ukupno 384 nastavnika 13 ih je radilo na tom fakultetu.  Na samome početku rada, upisana su 103 muška studenta i samo i 3 studentice. Omjer, gdje su provladavali slušatelji – muškarci, ostao je u cijelom periodu.

Vrlo je korisno što autor ne samo da prenosi podatke iz istraženog arhivskog gradiva, nego na osnovu njih, izvlači i daje sopstvene zaključke, koji potpunije oslikavaju njegovo razumijevanje teme, pa tako na pr. ocijenjuje: “…studente je iritirao najčešće odbojan stav Subotičana prema njima, od samog osnutka fakulteta.” (str. 69.), “Većinsko mađarsko, a potom hrvatsko stanovništvo, osnivanje fakulteta i dolazak studenata sa starne, doživljavalo je kao još jedan oblik penetracije srpstva i pravoslavlja u posve katoličku sredinu.” (isto)  Isto tako u zaključku navodi i “Zbog stalnih sukoba suprotstavljenih nacinalnih interesa Pravni fakultet u Subotici umjesto kohezijskog faktora, bio je čimbenik međunacionalnog antagonizma.” (str. 85.)

Mnogi studenti povijesti se s arhivistikom i arhivima upoznaju tek ovlaš u okvirima nastavnih planova i programa. Rijetki su oni koji pronalaze motive da se sa njima bliže upoznaju, a još rjeđi oni koji u njima sustavno istražuju. Ako se složimo da je  jedan od osnovnih postulata povijesti, upućenost na vrela i to u prvom redu upravo ona najvrjednija – arhivska, primjer da se za sastavljanje i pisanje diplomskog rada odabere upravo tema o Pravnom fakultetu u Subotici i upotrebljava sačuvano arhivsko gradivo i kvalitetno metodološki znanstveno-stručno interpretira,  samim time  zaslužuje svaku pohvalu. Upravo takav je bio pristup Kalmana Kuntića i tim više njegov uradak predstavljen kroz ovu knjigu omogućava nam da se upoznamo kako s poviješću Pravnog fakulteta tako i s bogatstvom sadržine korištenih dokumenata ali i presjekom društveno političkih zbivanja koja su se zrcalila u njegovom djelovanju.

Stevan Mačković, prof., arhivski savjetnik